Izložba „Let ka punom Mjesecu” slikarke Ane Šćekić iz Podgorice nedavno je priređena u bašti Gradske galerije u prisustvu ljubitelja umjetnosti, koji su potom bili u prilici da unutar prostora razgledaju radove sa deformisanim figurama i zapitaju se o njihovoj socijalnoj i psihološkoj pozadini. Pod motom: „Djetinjstvo je roditelj čovjekove ličnosti”, čuvene sentence Sigmunda Frojda, autorka predstavlja radove nadahnute dubokim samoposmatranjem - na ulazu u galeriju je rad „Anafranil” (300H217), nasuprot njemu - „uramljene lutke”, a u susjednoj prostoriji digitalni print „krilate lutke”, po kome je postavka dobila naziv, zauzima noseći zid, a ogromno „Zlostavljanje” (450H217) susjedni, dok su između njih manji formati iz ciklusa „Djeca uče da poznaju svoj glas”.
– „Let ka punom mjesecu” zapravo je istupajući korak, prvobitni lepet krila koji vodi ka predjelima podsvijesti čije je konačno ishodište, apsurdno, i vlastiti početak. Jer, u svom ishodištu i gnijezdu nalazi se jedno te isto – Mjesec, sa svojom redikuloznom istorijom vječitog ponavljanja i beskrajne periodičnosti, pojasnila je mr Selma Đečević, teoretičarka savremene umjetnosti. „Plač, krik i vapaj, ne samo djeteta već i odraslog, zrelog čovjeka, vremenom su postali lajt motiv u mom stvaralaštvu”, objašnjava autorka u katalogu i dodaje da sablasne kreature, zarobljene u sopstvenoj tragičnosti, „predstavljaju sken unutrašnjih borbi”. Postavka je bila izložena u Podgorici u galeriji „Klub” Centra savremene umjetnosti Crne Gore, prije dva mjeseca, ali sasvim drugačije „figurira” u kotorskom ambijentu.
– Bio je izazov da izlažem prvi put u gradu svjetske baštine, imala sam tremu. Ovdje se postavka drugačije uklopila, prostor je jako interesantan, ima prvu prostoriju koja je uvod u nešto što je dominantno. Slikala sam različitim likovnim tehnikama, akrilici na platnu, digitalni print (kolaž), kao i objekti – drvene kutije u koje sam lijepila lutkice i stavljala neke tekstove koji predstavljaju određene emocije i mentalna stanja, objasnila je autorka za „Dan”. Pojašnjava da se ta figuracija još od vremena njenih studija transformiše od životinjskog ka ljudskom, zatim, lutke je kombinovala sa ljudskim tijelom, što sve podsjeća na djetinjstvo, nosi duh prošlosti i govori o nekom odrastanju, kako djeteta, tako i odraslog, zrelog čovjeka. Mnogo joj znači što je izložba otvorena uživo, mada nije neobično ovih dana da se kulturni događaji otvaraju onlajn.
– Umjetnost je pokazala da živi i u „doba korone”, mnogi projekti Ministarstva kulture su održani onlajn, virtuelne izložbe, rezidencije, tako da su društvene mreže tu odradile svoje, mada je ljepše kad se sve to organizuje uživo i kad je živa interakcija između umjetnika i posjetilaca. Sve ovo nosi i neku dobru stranu, kaže Ana Šćekić i dodaje da će u narednom periodu više da se posveti klasičnim tehnikama.
M.D.Popović

---

Povratak crtežu
– Da bih se malo odmorila od rada na kompjuteru, mislim da ću ubuduće malo više koristiti crtačke tehnike. Vjerovatno ću za sljedeću izložbu da radim crteže velikog formata (ugljen, kreda), najavila je umjetnica.